La jakoha dna treba apynucca, kab na dobrych ludziej pisać takija pratakoły. Musaviec, jaki takoje skłaŭ, ty ž nie viedaješ ani historyi, ani movy, u ciabie sumleńnia niama, honaru. Razumieju, što ciopłaja kazarma jość, mo, navat, adnapakajoŭka ŭ Sucharavie ci Uruččy, ale nie budzie ŭ ciabie ščaścia, zhinieš ty zvyčajnym mientom.
⤷ mikola, “spaliŭsia” ty, pravakatar ci hebniuk. Patrebnaje aznačeńnie vybiery sam. Nie dapamohuć tabie ani tvoj nik, ani paŭhramatnaje pisańnie łacinkaju.
«...Nikohda ty nie budieš majorom»(s)
⤷ mikola, da pary vadu zban nosić. Heta pra vas, spadar švonder abo šarykaŭ. Daraścicie chacia b da taho ŭzroŭniu, što spadarynia Alena, kab karystacca pavahaj. Chacia ž kamu kažu, jazykom plaskać, vystaŭlać lipavyja abvinačvańni i naviešvać jarłyki - heta vašaje pryzvańnie, prafiesija.
a vy chotieli by ostavaťsia pod russkoj carskoj vłasťju?
hubiernijami? Minskoj, Mohilevskoj, Vitiebskoj i ižie s nimi?