Maja lubimaja i znakamitaja biełaruskaja aktrysy usich časoŭ, voś naša Niva pisała pra "hienij" Hienijuš, a Palakova heta zorka nie miascovaha raźlivu, a suśvietnaha! Ale vidavočna, paśla śmierci Makieja, jana užo nie moža być zorkaj! Čas prajšou..Z pavahaj, Vaš Starkoŭ (voś užie ja i stichami zahovorił)
⤷ Anatol Starkou, padobna, što vaša piśmieńnickaja dziejnaść ciapier prypyniłasia, bo nie chapaje času praz napisańnie kamientaroŭ na NN, pad kožnym artykułam.
Voś i stała bačna, čaho kaštujuć usie jaje zasłuhi, i asabisty talent. Navat unutry sistemy jana akazałasia nasamreč nie patrebnaja. Usio, što było - heta, pa sutnaści, chabar-padarunki jaje mužu. Ciapier nia treba załahodžvać Makiejku, i možna bolš nie daryć novyja pasady i hranty jaho ŭdavie, a mabyć navat i zabrać nazad toje, što dali raniej.
Vot ni na hramm etu biezdarnuju aktierku, rusifikataršu tieatra nie žaleju. Svojo čiornoje dieło po pierievodu TIUZa na russkije rielsy eta tiotka sdiełała. Mavr sdiełał dieło, mavr dołžien ujti.
Makiej umier biez razriešienija priezidienta, podvierh jeho striessu, sorvał hrafik, tak jeŝio, kažietsia, i samoubiłsia - i vdovuškie požiźniennuju piensiju po potierie kormilca? Raskatała hubu. V sielskij kłub diriektrisoj. I syna tuda žie, v kołchoz pastuchom! Prizyvaju Aleksandra Hrihoŕjeviča imienno tak i postupiť.
Hdie propała? Stoit v očieriedi na Varšavskom mostu. Jediet v Varšavu, uhovarivať łatušku viernuťsia v tieatr diriektorom, a to bieź nieho sovsiem začach tieatr.
"a to bieź nieho sovsiem začach tieatr"
a kohda eto pri niem choť odin tieatr raśćvieł?
ubiť Kupałaŭski ŭ 100-hodzie
heta talent kaniečnie treba mieć)
za heta łatušcy tre budzie dać asablivy miedal ;)
⤷ kukła, da, pošieł na povodu u byvšiej truppy i kollektiva Kupałovskoho. A vied́ moh i siehodnia žiť-nie-tužiť i diriektorstvovať nad russkimi tieatralnymi hastarbajtierami. Nie profuturočił, puskaj tiepieŕ vmiestie s Pinihinym zavidujet Šiestakovu i Niefiedovoj.
Kab pakinuć kamientar, kali łaska, aktyvujcie JavaScript u naładach svajho braŭziera
u hetaj krainie ni žyć, ni pamierci narmalna nielha
ja užie sama bojuś svoich hłaz...